Podgorička Pobjeda u prvomajskom izdanju donosi intervju sa profesorom Ekonomskog fakulteta dr Božom Mihailovićem: „Naš poseban problem je gubitak radnih navika i energije koju stanovništvo ima. Zbog toga u narednom petogodišnjem periodu moramo učiniti jednu radno-kulturnu revoluciju. To znači da se moramo vratiti radu, izgrađivanju radnih navika i etičkih principa i etičkom odnosu u biznisu."

Globalna ekonomska kriza se zbog otvorenosti nacionalnih ekonomija u manjoj ili većoj mjeri prenijela na sve zemlje. Ona se odmah, sa finansijskog prenijela na realni sektor,a njeni negativni efekti su višestruki u vidu smanjenja potrošnje, proizvodnje, investicija i slično, što može voditi ka recesiji.

Da li ekonomska kriza može biti i šansa za Crnu Goru i u kom smislu, kako se mogu ublažiti njeni negativni efekti i kako komentariše različite procjene privrednog rasta, odnosno pada za ovu godinu, pitali smo profesora podgoričkog ekonomskog fakulteta dr Boža Mihailovića.

-Globalna ekonomska kriza ne samo da može da bude šansa za Crnu Goru i njenu ekonomiju, nego ona mora biti najozbiljnija opomena svim akterima ekonomske politike i svakom građaninu pojedinačno. Kada je riječ o strateškim opredjeljenjima i odlukama moramo shvatiti da je vrijeme ekonomskog romantizma u Crnoj Gori prošlo, kaže Mihailović.

Mihailović smatra da ne treba da se samozavaravamo sa visokom stopom stranih investicija koje ulaze u finalnu potrošnju, sa tim da treba da budemo samo uslužna ekonomija i da naši resursi više ne budu upotrijebljeni kao što je do sada bio slučaj..Ne treba da se zavaravamo da će nam pojedina papirna tržišta poput tržišta kapitala donijeti neočekivano visoku dobit, da smo bogom dani za investiranje i da samo inostrani kapital čeka na nas da potrči na naše prostore i da možemo više bez proizvodnje. Umjesto toga, moramo se okrenuti sopstvenim resursima i sopstvenom radu. Moramo da napravimo analizu svih resursa kojima raspolažemo i da na osnovu toga projektujemo naš normalni ekonomski rast. Došlo je vrijeme da se podsjetimo na Karla Marksa koji je rekao da bez proizvodnje nema potrošnje.

Mihailović je podsjetio da je deficit platnog bilansa protekle godine bio gotovo 1,5 milijardi eura i naglasio da je evidentno pogoršanje u spoljnotrgovinskoj sferi u odnosu na 2007. Ono što je vrlo indikativno i sa stanovišta preispitivanja svega toga jesu investicije, rekao je on. Podsjetio je da su direktne strane investicije prema podacima Centralne banke Crne Gore u 2007. godini bile reda veličina 530 miliona, ali su portfolio investicije bile negativne. Direktne strane investicije su u 2008. godini pale na red veličina oko 480 miliona eura, a portfolio investicije su zabilježile negativan rast i to četiri do pet puta viši nego u 2007. godini.

Plediram na osnovu svega toga da pošto je prošlo vrijeme ekonomskih iluzija, ekonomskog romantizma i lagodnog življenja, da se vratimo realnoj ekonomiji oslonjenoj na sopstvenim resursima, a da inostrana akumulacija bude samo dopunski faktor, kaže naš sagovornik. To podrazumijeva odricanje od znatnog dijela sadašnje realne potrošnje u svim sektorima i kod svih pojedinaca za period od najmanje tri godine..zato da bismo napravili analizu svega čime raspolažemo zalažem se za takozvani sektorski pristup, da vidimo šta nam dalje valja činiti u industriji, koja je to industrija koju možemo da imamo ,koje su to druge privredne grane,kakva je uloga saobraćaja, šta se može postići turizmom, građevinarstvom,a naročito poljoprivredom. Moramo prestati sa uvozom “svega i svačega“, jer taj uvoz mora neko da plati. Mi se moramo vratiti realnosti i našim mogućnostima i živjeti u skladu sa njima.

Dobro je da postoji optimizam i treba učiniti sve da Crna Gora ne uđe u recesiju, odnosno da ne ostvari u ovoj godini negativnu stopu privrednog rasta, kaže Mihailović, komentarišući različite procjene ovog pokazatelja od strane crnogorskog Ministarstva finansija (od 0 do 2,5 odsto) i Međunarodnog monetarnog fonda (-2,7 odsto).Naš cilj treba biti da stopa privrednog rasta bude pozitivna, ali i Vlada i preduzeća i pojedinci treba da doprinesu da ona ne bude negativna. Mihailović smatra da je u ovom momentu teško reći da li će stopa privrednog rasta biti negativna ili ne. To naravno zavisi od pretpostavki , ali neke značajne grane privrede upućuju na to da se može desiti da stopa privrednog rasta bude negativna, upozorava Mihailović. Tu prije svega, precizira on, mislim na industiju, a u okviru nje crnu i obojenu metalurgiju, građevinarstvo i turizam koje sa stanovišta sadašnje situacije mogu „povući“ ka negativnim stopama privrednog rasta. Pod pretpostavkom da učinimo sve ovo što predlažem ubijeđen sam, kaže Mihailović, da Crna Gora ne bi trebalo da doživi negativnu stopu privrednog rasta. Dakle, trebalo bi u tom slučaju da ostvari pozitivnu stopu privrednog rasta, reda veličina jedan ili dva odsto ..Prognoza stope rasta od pet odsto u ovom momentu se ne čini realnom, osim ako se ne dese neke neočekivane pozitivne promjene, kao što je recimo ogromna privatizacija Elektroprivrede.

Naš sagovornik podsjeća da je crnogorska ekonomija u posljednje tri godine bila rastuća sa relativno visokim stopama privrednog rasta. Prošlogodišnja stopa privrednog rasta je prema zvaničnim podacima 8,1 odsto, što se može ocijeniti visokom, ali u našim uslovima i poželjnom, kaže Mihailović.

Mihailović smatra da se, iako je MMF poznat kao vrlo konzervativna institucija, moraju cijeniti stručnjaci i eksperti iz te oblasti.

- U cjelini posmatrano to upozorenje stručnjaka MMF-a mora buduća vlada veoma ozbiljno uzeti u obzir i vidjeti na osnovu kojih sve elemenata su oni došli do zaključka da se može ocijeniti da Crna Gora ostvari negativnu stopu privrednog rasta:u okviru toga mora se imati u vidu da postoji nešto što ne zavisi od nas i dešava se kao posljedica tog silnog talasa finansijske i sada ekonomske krize na što mi ne možemo da utičemo. Postoji i ono našta mi možemo da utičemo i ono mora biti mobilisano u cjelini kako bi se preduprijedila opasnost da Crna Gora ostvari negativnu stopu privrednog rasta. Mora se ozbiljno uzeti u obzir sve što može da se to ne desi jer negativna stopa privrednog rasta bi vukla sa sobom mnogo negativnih posljedica u Crnoj Gori i po državu i po svakog pojedinca..

Moramo se vratiti radu

- Naš poseban problem je gubitak radnih navika i energije koju stanovništvo ima, kaže on .Zbog toga u narednom petogodišnjem periodu moramo učiniti jednu radno-kulturnu revoluciju. To znači da se moramo vratiti radu, izgrađivanju radnih navika i etičkih principa i etičkom odnosu u biznisu.

Treba forsirati proizvodnju

Naš sagovornik ističe da treba forsirati proizvodnju,a tamo gdje preduzeća ne mogu sama to realizovati, treba da idu u partnerski odnos.

- To je u oblasti drvne industrije, metaloprerade i industrije znanja u najširem smislu riječi, kao i poljoprivrede, precizira Mihailović. Podsjeća da u Crnoj Gori imamo snažno prisustvo međunarodne konkurencije u oblasti trgovine, ali ne i proizvodnje.To povezivanje sa inostranim partnerima ima svoju cijenu,a on ima svoj interes u oblasti proizvodnje u jeftinoj radnoj snazi, osvajanju tržišta i sirovinskoj osnovi i to su tri važna faktora na koja se treba osloniti u povezivanju.

Vjera Borozan, Kriza može biti šansa za Crnu Goru, Pobjeda, 01.05.2009.